Ah jarane moj ko bi razumio te muško-ženske odnose, ko bi razumio i muško, a i žensko razmišljanje!? Vjerujem u muško-ženska prijateljstva, imam ih, i bar s moje strane su sasvim ok, te muškarce gledam samo k'o prijatelje i nikako drugačije. Bivši ostaju bivši, ne volim se vraćat na te priče, al' eto, uvijek se desi neki izuzetak. ma koga lažem? izuzetak se desi samo sa njim, i skoro sve mi može dosadit, al' to nikako. Još nešto što ne razumijem je to kad momak, sad već bivši, bude sve ok u vezi, ne možeš ga zavoljet, Bože moj, idemo dalje, normalno je da se ljudi rastaju; al' dok ste u vezi bude raznih tema, nekad dođe tema i 'najaktuelnija djevojka u gradu' i baš vaš momak uopšte nema pozitivno mišljenje o njoj, čak sve naprotiv, kad eto desi se da prekinete, prođe tako 2-3 sedmice, kad bum, baš vaš momak s tom djevojkom u vezi. Smijat se il' plakat!? Nije mi krivo, tipa da sam ljubomorna i to, jer nisam, krivo mi je što žensko može bit' toliko 'darežljivo' pa svaki izlaz bit' s drugim, a muško tako bezobrazno, al' k'o muško, to je u neku ruku normalno, uzima šta mu se nađe na putu, al' glupo žensko, eh to je već posebna priča ...




i hvala Dženanu na prelijepom koncertu, još me 'drže' neki trenutci.

Sa usana ljubav nije sišla do srca ...

Baš nešto uživam kad mi mjesečina obasja u sobu. Kome god nije mrsko nek' malikce proviri kroz prozor, mjesec odavno nije bio ljepši. Sigurno se nećete pokajat' . :D

Sanjala sam da se vraćaš u Bosnu, da smo bili zajedno u nekom busu i ti mi govoriš da me nikad više nećeš povrjediti, da budemo zajedno, al' ja sam ti rekla da imam njeg' koji je uvijek tu za mene, a ti lutaš od srca do srca. Ćim sam se probudila uzela sam mobtel, našla tvoju sliku, i tako je gledala.
Neko vrijeme.
Kroz glavu mi je samo prolazilo pitanje kad se vraćaš? Kad ću te vidjeti?




Sad mi stiže poruka da su te vidjeli.
Da si se vratio.
Jeben je osjećaš.
Malo mi je falilo da zaplačem, al' nisam; valjda zbog one skrivene sreće što ću te vidjet.
Nisi moj, nisam tvoja, tako je kako je, nekako sam više navikla, al' eto, šta ću kad te ...

Prošlo je mnogo vremena od našeg zadnjeg susreta .
I više nikad nisam imala priliku da vidim svoj odraz u tvojim plavim očima,da te zagrlim i da kažem da mi nedostaješ,da stavim ruke na tvoje lice i da osjetim dodir tvoje kože.
I pretpostavljam da nikada više moje usne neće dodirnuti tvoje i ta me misao najviše boli.
Sjetim se tvog pogleda dok mi prilaziš, tvoje ruke oko moga struka i onaj nježan šapat koji spustiš na moje usne.

Ali ništa se nije promjenilo, i dalje imaš najljepši pogled , koji u meni može probuditi hiljadu i jedan otkucaj srca , drhtaj ruku , i ubrzan govor u kojem se ni sama ne snalazim.
S vremena na vrijeme i dalje te krišom vidjam na istom mjestu, naslonjen na žuti stub ispred moje škole, onako zanosan i lijep kao uvijek.
Najviše me boli to što nisi vjerovao u nas, i ne razumijem kako možeš davati savjete kada nikad nisi pogrešno odlučio ; pa noćima mislio o tome..
Ja sam mjesecima tražila razloge svoje ljubavi prema tebi i skupljala ih kao mrvice da opravdam tvoje besmislice.

Zašto je žensko prokleto pa kad zavoli jednog muškarca, nijednom drugom ne može da pruži priliku da joj uđe u srce?
Zašto ne mogu da mu uzvratim na ono 'volim te', mogu ja to tek tako napisat, al' ćemu to kad ja to ne osjećam !?
Zašto svaki put kad me pita osjećam li išta prema njemu prešutim, baš zbog tog' jer nije zaslužio da mu kažem ono teško 'NIŠTA' , da mi je postao navika, da mi je fino s njim i kako god da mi nije svejedno, al' da ga ne volim, da ne znam ni koliko mi vremena treba, da sam sve nade polagala u nekog drugog ko meni pola od tog' nije pružao... jebana situacija.
Al' zaslužo je Bogami da ga volim, šta ću kad sam ja naopaka, teška, na svoju ruku...



... ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena.

I možda te uspomene vrate meni jednog dana... Kad pogledaš neki film sa krajem sličnim našem. Kad prođeš pored klupe i vidiš neke nove ljude, nasmijane i sretne na našem mjestu. Kad sretneš novu ljubav, i prepoznaš moj pogled u njenim očima. Sjeti se, vrijeme je na našoj strani. Donosi zaborav...

Tek sad sam vidjela da nisam blog osvježavala 3o-ak dana, tako nekako me nije bilo ni na fb, pa sam jednim dijelom uspjela da se odmorim a i pošteno naspavam za to vrijeme.
Ranije sam išla na spavanje, pa sam tako nekim čudom i bila naspavana za školu.
Ovo vrijeme fakat ne zna šta će; taman odvojim zimsku odjeću misleći da mi više neće trebat, kad BUM, opet snijeg. :P jebaji ga, hladno je vani.
Navikla sam se na drugu smjenu, i ne znam za vas, al' teško mi pada prva, ne volim ustat' rano i gotovo.
Ne volim ovakvo proljeće. Uvijek su me učili da se u proljeće sve budi; priroda, ljubav, bla bla, znate kako to već ide, a vidi sad!? Bezveze baš.
Hoću sunce. Hoću more. :P
Dragog imam, njih imam, eto meni više ništa ne treba.
Kad smo već kod dragog; svaka mu čast pa ima onako dobro živce i strpljenje. :P vremenom će shvatit da ja nisam kao ostale djevojke.
Mene fakat ne privlače muškarci s pločicama i tim fazonima, jest ono lijepo za vidjet, al' brate ja više volim onaj stomačić.
Ne tražim princa na bijelom konju, dovoljan je jedan loš koji će biti dobar sa mnom. :P
'volim te nakon tri dana veze' - pa fuj! nema ništa gore.
Ne mogu brzo zavoljet, i ne volim svakog, to je po meni nekako normalno, al' eto većina njih samo o tom' mašta.
Šta je, tu je, kada me pitaju kako mi je s njim; tijelo mi je s njim i fino mi je, al' srce, srce je daleko, ja bi' samo da mi ga on vrati nazad ako nije problem.

Al' pusti ljubav, školu sam jedno vrijeme zapostavila pa sad svaki dan moram učit', al' fakat hoću ove ocjene da popravim i onda nema nikakvih problema, al' sama sam sebi kriva; nit' ja volim knjigu, nit' ona mene.
Jutros sam za pola sata naučila 5. lekcija i bez problema dobila 5, ja to mogu, al' šta ću kad nemam želju da ućim. :S

Evo sad listam naslovnicu i što više čitam, više se razočaravam.
Pola njih nema pojma o pravopisu, nije humano koliko griješe. 'neznam', 'nemogu' - stalno su stavljali statuse u fazonu da je ovo nepravilno, al' oćito neki nikad neće naučit'.
Baš mi je drago kad vidim kad neki muškarac tačno stavlja ć, č, đ, dž i to, i kad pravilno piše šta treba sastavljeno, a šta odvojeno.
A pokušaj od šminkera? hahaha, ma daaaaj, kol'ko šminke na jednom mjestu :P sh, ch, w i to. hahaha. I ja griješim, daleko od tog' da sam savršena, niko nije, al' što se tog' tiće volim se uvijek ispravljat' i volim kad me isprave, nije tu ništa loše.
Jednog bloggera pratim, ne redovno, nego eto svaki 4-5 dan uđem na njegov blog i uvijek napiše nešto ćemu se mogu nasmijat, a i prilično je pismen,hahaha, :P If you know what I mean :P pa eto ako ovo bude čitao i ako se pronađe da zna da ga srdačno pozdravljam . Budite mi i vi pozdravljeni. :*
Bujrum. :P

Danas sam nešto posebno dobrog raspoloženja; il' je zbog sunca il' zbog tog' što sam dobro uradila kontrolni iz knjigovodstva, ko će ga znat'. :P
Uživam kad se probudim i prvo što vidim je ono preeeekrasno sunceee !
Ja vjerujem da mu se trenutno svi raduju.
 Dosta je više ove zime, fakat pretjeruje.
 Jedva sam čekala da skinem kaput i čizme sa sebe, nema mi ništa mrže. :S
Sad je sve ljepše.
Upravu su kad kažu da se nekako s proljeća sve budi, odmah su i svi ljepšeg raspoloženja i nekako je baš lijepo proć' kroz čaršiju u ovom periodu, osmijeh na svakom koraku. :D
Glupo zvući, al' fakat mi po ovakvom vremenu nije mrsko ni u školu ići.
Trenutno me jedino nervira lektira koju trebam uradit' k'o referat, malo je reć' da je teško, al' nema veze, kakvih problema sve ima, ovaj ću sigurno lahko riješit.
Glavna tema u školi je ex. i fakat, nije da mi se ne ide, nego eto znam kakva mi je škola, a pogotov razred i generacija.
Iz dana u dan sve više shvatam koliko smo se svi promijenili.
U prvom razredu smo izbjegavali svađe, a sad od koga najmanje očekujem sje*e me, i koliko god pokušavala da im vjerujem, ne mogu, većina ih je dvolično, i jedino što se vidi po razredu su neki zavidni pogledi.
Kao raja/ grupa moj razred je super, znamo sve fino da organizujemo i da se provedemo, al' kad ih pogledam pojedinačno, malo njih mi se sviđa.
Ne volim nikom' pričat iza leđa, što mislim to ću vjerovatno i reć'kad-tad, ne volim se krit iza drugih i trpit svakakva sranja; dovoljno sam zrela da imam svoj stav, dovoljno pametna da shvatim da tuča ništa ne rješava, da se riječima osoba najbolje spusti.
Imam njih tri, sa njima imam sve što poželim, nekad pomislim da mi pored njih ništa ne treba. Uvijek su tu za mene, kad jedna ima problem, sve zajedno ga rješavamo, i to volim; a ne kad se nekom' povjerim, vjerujem mu i sa sigurnošću tvrdim da me ta osoba neće izadt', dođem jedan dan i samo saznam da je ta osoba baš sve obrnuto od onakve kakvom sam je smatrala. :S to mi je fuj :S kad se jednom zaje*emo, naučimo lekciju ;)
 Ljudi će uvijek pričati, valjda pametnijeg posla nemaju.
Sreća pa se ne obazirem na te priče, valjda ja najbolje znam ko sam i kakva sam. I ja 'tračam', al' to jedino s njih tri i samo im pričam istinu, nije mi u cilju da njih lažem.
 Istina se uvijek sazna, a laži je bezveze širit'. :S
Zato je najbolje provodit se, opijat se, da već imaju o ćemu pričat'. :P

Al' ćemu ovakva tema kad sam kupila nove cipeleeee. zaljubila sam se. ne prestajem ih gledat'. :$ šta ću eto, nama ženama se ljubav na prvi pogled najčešće desi prema štiklama. :D :P

Napokon je doš'o i vikend bez škole. :P teška sedmica, al' baš. teška i ova noć... da nije tako vjerovatno ne bih ni pisala.
Što više dodirujem lice sve više pod prstima osjetim sloj maskare koji mi se razmrljao, al' koga briga za to što sam ja plakala? zapravo, koga briga uopšte za moja osjećanja !?
Ima l' ovdje neko da me krivi za nešto? Kod mene, većinom, šta god se desi ja sam kriva i uvijek se meni sve obije o' glavu, al' navikla sam.

Dani mi se razvlače u prazno jedan za drugim; samo idem po kafama, ako treba šta za školu naučim, i tako svaki dan.
Četvrtak i petak su mi jedino lijepo prošli, pogotov zbog tog' što sam oba dana neko vrijeme provela s drugom s kojim sam se čula samo preko fb, i eto tih par sati sam provela u iskrenom smijehu.
A noći su bile ' imala je jednu manu, voljela je vodku i kafanu'  , valjda to svima prija.
Na stolu upravo imam dvije cigare, žutu i roze, al' koja mi korist kad ne pušim pa ih mogu samo gledat', eto to je već znak depresije. :P
Da stvar bude još gora saznala sam da On ponovo putuje, opet ode daleko mamu li mu njegovu !
Kako ću tek sad da se tježim, ojj već zamišljam.
Zna on da ja njemu želim sretan put, da se on meni živ i zdrav vrati kući. Zna on da ja njega volim, al' nikad neće zna' koliko mi fali, koliko bi' voljela da sam na njenom mjestu, al' eto sad kad ode nije ni njen, ni moj. :/ oko moje plavo.


Ne pitam je je li dobro jer se bojim da će mi reći da jeste. Da će reći da je bolje bez mene, da joj je tek sad u životu krenulo. Želim da je sretna i da je dobro, ali njeno: "Dobro sam." bi srušilo moje sve. 
Jer bih znao da sam je izgubio, zauvijek...

Sretan mi rođendan ! - sa zakašnjenjem!
Pored zdravlja sebi želim više pameti i mudrosti da mogu neke stvari vidjet kakve jesu, da mogu vidjet k'o mi je prijatelj, a ko to samo glumi.
Da više nikad od ljudi ne očekujem previše samo zbog tog' da ne bi bila sjebana i razočarana k'o sad.
Do unatrag tri godine upoznaš nekog koga odmah počneš smatrati prijateljem.
Te tri godine prođu vam bez svađe, stavrno zavolite tu osobu, bude vam jedna od najdražih prijateljica, svaki sretan tren i događaj podijelite s njom da bi vam ona na kraju, baš za vaš rođendan, pripremila scenu zbog koje poželite da je nikad niste ni upoznali, ni vezali srcu.
Jednostavno izgubite vjeru u ljude, zadržite samo one prijatelje za koje ste sigurni da su baš oni pravi, oko njih izgradite mali kineski zid i pazite da vam ih niko niti dira, niti ukrade.
Baš se osjećam nekako sjebano, a opet u neku ruku mi je i smiješno; hajd da je slagala šta logičnije, onda ok, al' nešto tako glupo, ma hej, šta reći !?
Al' neću više da se zamaram oko toga.
Sve ovo mi je, sećom, samo otvorilo oči, vjerovatno više nije ni vrijedna da je spominjem, nadam se da je sad sretna i da je postigla šta je htjela.


S gripom se borim već dva-tri dana, samo se nadam da će proći do vikenda. To mi je definitivno najdraži dio sedmice.
Nije normalan onaj ko ga ne voli. :P

Odlučila sam da s vremena na vrijeme napišem post, nekako mi bezveze i šugavo gledat i pisat samo one stihove, al' eto kako li, dokle li. :P

CRKNITE VIŠE DUŠMANI POGANI, I TO JE MALA RIJEČ ZA VAS ! ETO I ROĐENDAN STE MI USPJELI POKVARIT, SVAKA VAM ČAST. DO PRIJE SAT VREMENA JE SVE BILO SAVRŠENO I ONDA SAZNAM ZA NEŠTO ŠTO NISAM NI REKLA ! NABIJEM VAS SVE VIŠE ! SAMO DA MI JE SAZNAT' KO JE SVE TO SRAO, TEK TAD' ĆE BIT' SVEGA ! A I TEBI HVALA ŠTO UVIJEK SVIMA POVJERUJEŠ. HVALA ŠTO SU UOPŠTE I DOPUSTILA DA MI POKVARE OVAJ DAN ! NEĆU NIŠTA LOŠE DA PIŠEM ZA TEBE, NISI TI TO ZASLUŽILA, RIJEŠIT ĆU JA OVO SVE, ZNAŠ DA TEBE TVOJA L. NIKOM NE DA, PA MAKAR JA UVIJEK BILA TA KOJA SE NAKON OVAKVIH STVARI PRVA POTRUDI, ZNAM DA SI TI VRIJEDNA TOGA !

http://www.youtube.com/watch?v=8FZZZT4ZUtM .

... za sve što dolazi, nedostaješ !

Sjećanja na tebe ne umiru u snu. Plašim se svakog sna jer znam da nisi tu . :(

24. o2. 2oo4. :( <3

Jednom odlučim napisat' neki post i ne znam kako da počnem :S odmah mi dođe sve da ugasim i idem spavat :P al' eto imam neku jaku želju. :D
Prvo; ubi me ova nesanica svaku noć, nema spavanja prije 04:ooh. i tako mi prešlo u naviku, a to što sam prva smjena i ujutro jedva ustanem, to nema veze. :P
Što se škole tiće, to više manje, ide ona meni, al' eto draže su mi nekako sve one vannastavne aktivnosti :P kafe i to, knjiga može čekat'. :)
Al' nebitno to sad, evo baš sad pišem s drugaricom kako neke osobe komentarišu druge osobe, tuđe živote, a ne znaju prvo pogledat' sebe, al' to je uvijek tako bilo.
Ako već svima govoriš ' nađi si život ' , prva/i ti prestani komentarisat svakog' i sve će bit' ok.
Isto tako me nerviraju oni nafurani komentari ' da je valjala ne bi bila bivša ' , il' ' svi moji bivši su greška ' - eto samo to mi ne ide u glavu, kako se možeš zabavljat' s nekim ko ti ne valja i koga ćeš sutra smatrat greškom, svi tvoji/e bivši/e su isključivo tvoj izbor, zato nemojte kenjat' ljudi moji. Djevojka te odbila i sad je ona kurva, neki momak te neće i odmah je on papak, ženskaroš i to, al' takav smo mi valjda narod.
Nije mi uzvratio ljubav; šta ću ja eto, Bože moj, al' on meni nije greška, nije papak; baš naprotiv, uživala sam u svakom trenutku s njim i sve bi' ponovila.
Rekla sam da se neću zaljubiti, al' kako srcu da naredim? Ko da odoli onim plavim očima.
Ja nisam mogla, i ne mogu još uvijek. :$
Ne mrzim stvarno nikog, fuj to, al' nerviraju me neki postupci, odmah me izbace iz 'takta' .
Neke osobe ne znaju šta će, neki opet nikad da odrastu, svi se zadržavaju na jednoj stvari. :S
Zar nije bolje zabavljat se i uživat u svakom danu?
Bar ja tako gledam na te stvari; dođu dani kad me neka depra opuca, al' eto imam njih i uvijek se znamo zabavit.
Kad bježimo; bježimo zajedno, kad pijemo, tu smo najbolje. :P haha, šalim se, al' par vodkica nikom ne naškodi. :$
Kako svi, tako i mala L. :) eto sad bi' se i moglo šta popit, baš mi je naumpalo :P malo krv pročistit. :P
I jedva čekam ljeto.
More s njima. <3 1o dana će bit' dovoljno da se fino odmorimo.
Kokice. :P
Ovih dana bi' trebala s njima i u Sa. , al' eto čekamo vrijeme bolje da bude, da možemo k'o ljudi prohodat'. :P
Pun mi je .!. naše čaršije, ni ne osvane kako treba a već neki tračevi se šire, bla bla, sve gluposti, ne treba se ni obazirat na to.
 Imamo 5 objekata za otić' na kafu, a o izlazu da ne govrim, supeeeer izbor.
Al' hajd, navikne se čovjek.
Samo da se snijeg otopi neću se onda nikako zadržavat' u kući.
Osim kad trebam jest, i opet jest. :P
Ovih dana glavna tema mi je rođendan; po čitav dan nešto planiram. ' 17. mi je godina, još se nisam ljubila. :P ' , ne puni se 17. svaki dan, treba to da se proslavi.

I eto šta da pišem? Kako da vas još smaram? :P
Ne znam ni ličil' ovo na neki post, jer nemam obićaj da ih pišem, al' eto treba i s vama nekad popričat'. :D

Eto srdačno vas sve pozdravljam, pa čujemo se opet kad mi naumpadne 'ispraznit' se malo. :D


ahhh . :$ ljubaaaaav. <333

Prvi puta kada smo se vidjeli, bijasmo raspravljali čije su plave oči ljepše, njegove ili moje. On bijaše tvrdio da su moje, a ja, i ja sam to tvrdila. Njegov je razlog vrlo vjerojatno bio taj što je u odsjaju moga oka mogao jasno vidjeti svoj lik; a moj razlog pak bijaše taj što su samo moje oči mogle vidjeti u njemu ono što nitko drugi nije vidio. U njegovim očima nije bilo moga lika, ne. Događale su se samo nekakve promjene boje očiju - iz sivkasto- plave u svijetloplavu, iz svijetloplave u tamnu. No, to nema nikakve veze sa mnom, to je samo posljedica djelovanja svjetlosti iz različitih kuteva. Moje prisustvo nikada ništa nije uzrokovalo. Danas, eh danas. Danas mu se vjerojatno ne bi sviđale moje oči, ali koga briga? Meni se i dalje sviđaju, ali sada jer njega nema u njima. Čudno je to kad prestaneš "vjerovati" u nekoga koga si smatrao "Bogom"; njemu si se molio, po njegovim načelima si živio, a naposljetku, za njega si živio. Da, čudno je kad se jednom "vjerniku" dogodi to da otkrije kako njegov "Bog" zapravo ne postoji. Sve pada u vodu, sve gubi svoj smisao. A za koga sada živjeti? Za sve one bogove, koji su uz tvoga " Boga" činili život smislenim. Istina, "Boga" više nema, ali bogovi (obitelj i prijatelji) su tu, koji ti ne trebaju davati smisao života, oni jesu tvoj život. Od toga dana se ne molim "Bogu", nego molim za Njega. A to se uvelike razlikuje. Hm, a da ne spominjem koliko mi je puta REKAO da me voli. Ma, što su uopće te glupe, isprazne riječi, koje su dostupne gotovo svakome nego jedna obična varka, koju koriste ljudi ili koji ne znaju pokazati osjećaje, ili ih nemaju? Nisam nikada tražila da mi kaže da me voli, zbilja nisam. Sasvim bi bilo dovoljno da je to s vremena na vrijeme pokazivao. Govorio je svašta, činio je ništa. Za kraj bih, kao i svi povrijeđeni, mogla napisati da smo voljeli istu osobu - ja njega, a on sebe. Čak bih i bila zadovoljna da je tako bilo. Ali takvi ne vole ni sebe, jer takvi ne znaju voljeti!

1 . Pomirite se sa prošlošću kako ne bi

uništili sadašnjost .


2 . Šta drugi misle o tebi ? - nije te briga !


3 . Vrijeme liječi gotovo sve; dajte

vremenu malo vremena .


4 . Niko nije razlog tvoje sreće osim tebe

samog .


5 . Ne upoređuj svoj život sa drugima; ti

nemaš pojma kako je njima .


6 . Ne razmišljaj previše. Sasvim je u redu

da ne znaš sve odgovore .


7 . Smiješi se; ti nemaš sve probleme

svijeta .

 POGLED MI TVOJ SRCE NAČINJE, IZ

ISKUSTVA ZNAM TO TAKO POČINJE !

A KADA NEŠTO POČNEM JA NE

PRESTAJEM,

I NIKADA SE NE KAJEM !

.. al' gotov sam da opet glupost napravim,

NE MOGU DA SE POPRAVIM !

Biti ili ne biti, pitanje je sad.

Piti ili ne piti, pitanje je glupo.

Trudila se ne gledati unatrag. Ako bude stalno nečim zauzeta, ako ispuni misli drugim stvarima, onda će se snaći bez njega. Jednog će se dana, nadala se, probuditi i više joj neće nedostajati.

Nije mogla zaboraviti bol koju sam joj nanio. Uzela je čašu, primakla je ustima i otpila taj zadnji gutljaj viskija. Nisam znao šta da joj kažem, ali tada je ona progovorila umjesto mene: "Zagrli me čvrsto. Sve sam ti oprostila.

Teško je to objasniti. Nije kao ljubav na prvi pogled, stvarno. Prije je kao promjena sile teže. Kad ga vidiš, odjednom te više ne privlači zemlja. Nego on. I ništa nije bitnije od njega. I sve bi učinila za njega, sve bi dala za njega. Postaneš što god njemu treba, zaštitnik, ljubavnik, prijatelj.